Oda muzu

Danima mi stizu pitanja. Danima mi stizu kritike.
Da li je tvoj muz stvarno tako super? Da li moras stalno da ga hvalis? Radi li on bilo sta pogresno? Jer, znas, dok citam sve to o tvom muzu, da ne kazem super muzu, moj mi onda na kraju izgleda nekako bezveze. Nece da uradi ono, nece ovo. Pelene ne zna da presvuce. Ili prosto nece. Zato, ne moras mi ti na muku stajati sa tim tvojim divnim muzem. Smanji malo dozivljaj. Ok? I pobogu, svadjate li se vi ikad? Oko bilo cega?
Citam svoje tekstove ponovo. Evo u jednom me muz smiruje. U drugom mi pomaze. U jednom nece da nas vodi na more. A ja se ne ljutim? Nemoguce! Nisi bila bas skroz iskrena - kazem sebi. Sada sedi i pisi tekst o tome kako i vi imate zute minute. Kako ni kod vas nije bas sve uvek sjajno i bajno. Kako znate da se posvadjate. Durite. Ne pricate.
Pocinjem da pisem. I ne ide... Ne vredi... Sta god napisem deluje mi smesno. I bezveze. Kao kada se Bridzit Dzouns zali onim nesrecnicama u zatvoru na Tajlandu. Prica kako je njen dragi ne voli, kako je nije podrzao na nekoj tamo veceri advokata, i slicno... A onda kada cuje price tih zena, kako ih momci, muzevi, teraju da rade po ceo dan, da se prostituisu, i tuku ih, shvati kakva je curka. 

Tako se i ja sada osecam. Kao curka. Mozda bih umesto kritika trebala da muzu napisem jednu pohvalu. Odu. Pa da mu to isto odstampam i dam da nosi sa sobom. I onda, kada god mu prigovorim nesto, da izvadi moj tekst i stavi mi ga pod nos. Ti bi da me kritikujes? A, vidi, ovde si napisala kako sam dobar, pozrtvovan, super tata i super muz. Ne, ne, ne. Ma kakva oda, ako ces dragi vec nesto da mi nabijas na nos, evo izvoli spisak stvari koji mi uzasno smetaju, tako da znas sta da popravis. A i da znaju drugi, niko nije savrsen. Bar ne skroz.

Evo izvoli sve po stavkama. 
1. Nije mi jasno kako u toku noci nikada ne cujes naseg decaka kako nas doziva i place. Zasto sam ja uvek ta koja mora da ustaje iz kreveta i smiruje ga, sve do trenutka kada vise ne vidim nista pred sobom, ili kada te sutnem u cevanicu kako bi ustao? Ok, nekada te i drmusam i necu da ustanem, iako znam da treba rano da ustanes i ides na posao, ali mogu li ja bar jednu noc na miru da spavam? Ti si imao nekoliko noci bez nas. Kada si putovao. Ja nijednu. Kazes mi: Idi u drugu sobu i spavaj, pazicu ja na dete. Uradila bih ja to, ali plasim se da bih pre ja cula dete kako place u drugoj sobi, nego ti pored njega. Kada smo vec kod spavanja, shvatam ja da si opterecen poslom, ali dodji sebi brzo kada ustanes, kako ja to mogu? Mene san kao i da ne hvata. I onda sam neispavana, nervozna. I nije mi smesno kada te usred noci budim, jer ne mogu vise, i kazem ti: 'Ajde sad ti nosaj bebu!, a ti mi kazes sav bunovan: Moram da pitam sefa! O, pobogu, zar ti i kada spavas mislis o poslu?

2. Ti se ujutru sredis, obrijes, istusiras, obuces cistu kosulju, pantalone, stavis parfem... I odes. Ok, poljubis nas ako spavamo, ili se malo igras sa sinom, ako je budan. A ja? Bilo bi lepo za promenu jedno jutro, moze subotom ili nedeljom, da se ja tako lepo sredim, istusiram, obucem cistu haljinu (ako od bepca imam jos bilo sta neumrljano), stavim parfem... I odem... Makar u kratku setnju. U soping. Na kafu. Znam da mi ti to ne branis, ali nekako kada dodje taj dan kada smo oboje tu, ja osecam strasnu krivicu ako podjem negde, pa i ne idem nigde, i onda smo uvek zajedno. I u setnji. I u parkicu. Ako pogledas oko nas, uglavnom jedan roditelj seta decu, drugi odmara ili radi nesto drugo. Hajde da nadjemo to vreme za sebe same. Pa za nas. Znam, pricali smo o tome, i znam da je sve vecim delom i moja krivica, ali poguraj me malo. Nemoj da me, kada vikend prodje, i kada ti kazem da se nisam od vas odvojila ni sekunde, pogledas i kazes mi: Pa, jesam li ti branio da ides negde? Nisi, ali znas da se ne radi o tome.

3. Mama ne mora jedina da brine o tome sta ce dete da jede. Bogu hvala, lepo hranis to nase dete, ali mama ne mora uvek da spremi dorucak, rucak, veceru, uzine. Ako me pustis da odspavam sat vremena duze ujutru, pusti me onda stvarno, ne moras me buditi sto puta, pitanjima: Sta ce mali da jede? Sta da mu obucem? Idemo mi  napolje, hoces da ti uzmemo nesto? Znam, nezahvalna sam. Ali, samo me pusti da spavam. Znas me. Ne budi dosadan. Jer, doci ce dan kada cu ti reci svasta budes li nastavio da me budis. Pa cak i to da, dete moze golo, ili samo u peleni, napolje. Umes sebe lepo da obuces. Obuci i njega. Nisi siguran da li mu je vruce ili hladno? Ponesi rezervnu garderobu. To i ja radim. Nisam ja nista pametnija. Nego samo malo spretnija.

4. Imamo dete. Bravo. Super. Ali, meni nedostaje i nas stari zivot. Nisam sebicna. Samo iskrena. Nedostaje mi da sedimo u nekom kaficu i ispijamo kafe, sejkove, pica... Da setamo. Da mi pricas o necemu drugom sto nije povezano sa nasim detetom. Da ti pricam o necemu drugom, sto nisu pelene, jaslice i parkic. Da osetim da sam i dalje zena. Ne treba mi 101 ruza. I jedna ce biti dovoljna. Ako vec mogu da biram, bolje bozur, ali i ruza je ok. Kazes mi: Vidi sta mozemo da gledamo, pa cemo u bioskop. Ja vidim, kazem ti, i na tome ostane. E, pa, dragi muzu, evo iznenadjenja. Vidi sta ima u bioskopu, kupi karte i iznenadi me. A pre toga i organizuj nekoga da nam cuva dete. Jer sa njim ne bismo pet minuta u bioskopu izdrzali.

5. Povezano sa prethodnim. Ne mogu ja stalno da mislim o svemu i svakome. Kome je rodjendan. Sta cemo kupiti? Sta cu za rucak kada dodju gosti? Sta cu kupiti za nas, za dete? Umorna sam. Tesko mi je. Ne, ne pricam ti ovo da bi me tesio. I mrzim kada mi kazes: I ja sam umoran i meni je tesko. Pa to niko ne spori. Ja ti to kazem da bi me zagrlio. Da bi mi rekao: Bice bolje. Izdrzi. Uz tebe sam. Sve mozemo zajedno. Jer, slozices se dragi moj muzu, lakse je zajedno. Mada, kada vidim sta sve zena moze da uradi i podnese, moze zena i sama dragi moj. Ja kada sam sa klincem, jednom rukom nosim njega, hranim ga, nosim kisobran i guram autic. A tebi kada dam u ruke dete i bananu, vec komentarises kako ne mozes nista vise da nosis. Sto me podseti na onu slicicu sa neta, gde je nacrtana zena koja juri, radi, puna obaveza, a ima rak, i muskarac u krevetu, koji se prenemaze. Jer ima grip. Mozes i ti to sve, verujem ja u tebe. Treba ti samo malo prakse. U svakom slucaju, znam ja da smo mi dobar tim... Doduse, trenutno neuigran, sa dve leve noge... Ali, zato vezbajmo!

6. Hajde da se ne svadjamo oko sitnica i gluposti. Ja sam ga sad presvukla, tvoj je red. Pa, sto bismo se oko toga svadjali. Jer, od sitnice nastane eksplozija, znas kakva sam... Uostalom, uopste mi i ne smeta ako se i posvadjamo, zivi smo ljudi, to necemo raditi pred detetom, cisto da ne navuce neke traume. Znas li sta mi smeta najvise? Kada me ignorises. Kada bih ja da se svadjam a ti cutis. I cutis. O covece, ja znam da svako ima granicu na kojoj puca, ali ti si bas tolerantan. Zasto nisi kupio ulje, jesam li ti rekla? Zaboravio sam. Kako si mogao da zaboravis, kako sada da pravim rucak. Ici cu posle. Kada ces posle treba mi odmah? Evo sada cu. Aman, covece posvadjaj se malo, vidis li da mi je to filter za praznjenje, dok bebac spava. I opet na kraju ti ispadnes zlatan, kao ti si tolerantan, ja nisam... A da ne pricamo o tome sto cutis, kada te moja mama hvali, jer ona misli da samo ti sve radis, a ja lencarim. Objasni joj, molim te vise, da sam ja ta koja kuva, pere, usisava, sredjuje. Ti samo peglas. Jer, ja peglam jako sporo pa ti nemas strpljenja.

7. Kada sam vec gore spomenula kuvanje, molim te napravi izuzetak i pohvali nekad svoju domacicu (mene). Reci: Super ti je rucak! Mnogo mi se svidja! Znam ja da nikada necu kuvati kao tvoja mama, ali nisam ni ja losa, zar ne? Kazes mi: Zar ti nije dovoljno sto sam sipao jos, ili pojeo sve? Nije mi dovoljno. Hocu da cujem. Kada sam dosadna. Nadam se bar da cu svom sinu omiljena kuvarica biti ja. To je ta vecita prica. I nemoj me samo hvaliti kako kuvam. Pohvali mi frizuru, iako je nekad nemam. Liniju koju sam doterala. Nemoj cekati da te pitam: Jesam li smrsala? Prvi sam kazi. Umesto: Jos si na netu? ili Sto nisi spremila dnevnu, dok sam ja uspavljivao dete?, reci: Hajde da upalimo svece i bar pet minuta ne radimo nista. Ma, ne moras nista ni reci. Samo nemoj kritikovati. Traziti dlake u jajetu. Budi uvek pozitivan i veseo, bez briga. A ja cu se truditi da takva budem i ja.

Eto, dragi moj muzicu, napisah ti ja ovih par kritika. Naposletku, opet nekako imam utisak da ja ispadoh crna ovca, a ti kao mali andjeo. Ali, dobro, dobio si svoje. I ne pada mi na pamet da te ubuduce puno hvalim. Mozda ponekad. Ako zasluzis. I upamti, sada moras biti dobar, inace, opet cu o tebi ovde. A onda si stvarno gotov. Volim te bas takvog kakav jesi, iako mi nekada ides na zivce. Ali valjda i to mora neko.

P.S. To sto si mi onesposobio net i komp, pa nisam mogla da objavim odmah tekst, necu ti oprostiti. Znao si da pisem o tebi, i odjednom kao: Komp ne radi. Sva sreca, pa sam se snasla, lukavce moj jedan. I upamti jedno: Cak i na istom jastuku, muz i zena drugacije sanjaju.