Announcement To Make

Tata cuti. Trazi jednu cigaretu. Inace, on ne pusi. Tacnije, vise ne pusi, ostavio je pusenje pre 10 godina zbog zdravstvenog stanja. Ne znam sta da mislim. Mama samo sto ne zaplace. A moj dragi kasni. Dogovor je bio da se nadjemo posle njegovog posla, pa da zajedno odemo kod mojih i podelimo lepe vesti. Ali, on je kasnio, a meni je stvarno bilo glupo da im nista ne kazem a sedim vec deset minuta kod njih. Ne znam zasto se osecam kao da sam u osnovnoj skoli, i da mi treba neko njihovo odobrenje. Mislim u sebi - hocu kuci, hocu kuci. Jedva cekam da prodje ovaj sparni teski dan. Sve ja znam, da niko od njih (posle nas), nece biti srecniji. Ali, eto, ja sam napeta, i bas mi je frka. Sestri sam vec rekla pre par dana. I zapretila joj da nikom ne govori. Zasto? Bez razloga. Kada si trudna, bila u vezi, braku, ma, cak i kada si sama, nema lepseg osecaja. Ne treba strepeti od misljenja drugih ljudi. Ne treba ih cak ni slusati. Naravno, vecina ljudi oko tebe, na samu pomen da si trudna, je presrecna. Ali, psiha je cudo. Umesto da uzivam, ja tu zamisljam i razmisljam sta ce ko misliti, reci... Nema to puno veze sa zvezdama i horoskopom. Psiha je cudo, ponavljam. Ok, do sada sam vec saopstila vest vecini bliskih ljudi (u rekordnom roku od dva dana), pa tek onda, mojima. A trebalo je obrnuto. No, nema veze, sada svi znaju, svi su srecni, i kako rece moja prijateljica, sada krece uzivanje.
Saopstiti sefu na poslu, bilo mi je isto tako tesko. Ako ne i teze. Kao da sam trebala da joj kazem najgoru stvar na svetu. Ne znam zasto je to tako. Od ove vesti nema lepse. Ali, valjda covek shvati da se sve menja. Izgaranje na poslu, izlasci do zore, trosenje svoje energije i svog tela, mozga, duha do poslednjeg grama, nestaje polako. Shvatis da moras da se cuvas, da se pripazis, da usporis. Zato je jako bitno da cim saznate da ste trudni, odmah kazete osobama koje to zasluzuju i kojima to naprosto morate reci. Neko ceka da prodju prva tri meseca, iz straha od gubitka bebe. Do tada je najkriticnije. Neko ceka iz cistog sujeverja. Moje otkrice trudnoce i objavljivanje iste, nekako se uklopilo u ta neka dva i po, tri meseca. Niko ne moze da veruje, stomacica nigde, samo promena u stajlingu - hahaha, tacnije, umesto uzanih stvari pantalone salvare, siroke majice, kao da sam vec usla u osmi mesec. I promena u glavi. Samo meni primetna.