Umesto dobrodoslice

Ne bih umela sada da vam opisem kako sam se osecala kada sam saznala da sam trudna. Ne smem ni da se usudim da pokusam da vam objasnim stanje u mojoj glavi i sva razmisljanja tokom devet meseci trudnoce, i posle toga, kada maleno bice, koje ste osecali i tepali mu, jos dok je bio u vasem stomaku, pocne da guguce, puzi, prica, hoda... Ne bih i ne smem, ali hocu. Nekada presrecna, nekada ocajna, slusala sam raznorazne price i savete, sama trazila odgovore u knjigama, od strucnih ljudi, na internetu. Mucile su me, kao i svaku zenu koja je postala majka, mnoge stvari. Trebalo je brinuti o bebi, o sebi, o muzu. Prihvatiti da se sve menja. Vase navike, telo, ljudi oko vas. Tople kupke i izlaske, zameniti pelenama i budjenjem svakog sata usred noci. Ustajati kada vam beba kaze. Izgubiti mnogo stvari. A dobiti ih jos vise. I zato, dragi moji prijatelji, zelim sa svim mamama i tatama, sadasnjim i buducim, da podelim sve sto sam naucila i da otkrijem jos mnogo toga. Ovo je moja prica i moja iskustva, dobrodosli ste da komentarisete, pricate, ucestvujete. Uskoro pocinjemo, spremite se! :)