Gripozni gosti

 Ne znam ko je i kada smislio pravilo o cetrdeset dana bez poseta po izlasku iz porodilista. Stvarno ne znam ko i ne znam gde, ali ta osoba je bila u pravu ne sto, nego hiljadu posto. Bebac nije napunio ni mesec dana, a vec su krenuli da zovu sa svih strana i da zakazuju termine za posetu. Halo, ljudi, cekajte, nemojte jos, vreme virusa je, nismo spremni jos, ja pogotovo... Ne vredi. Reci nosi vetar. Veoma dobro znam da bebu, narocito ako sisa, tih prvih par meseci cuva majcino mleko, stvarajuci faktore imuniteta. Ali, sta cuva majku? Porodilje su osetljive, iscrpljenog organizma, veoma lako mogu zakaciti bilo koji virus, infekciju. Ne vredi da objasnjavam. Posle porodjaja, nikome nije bitna majka. Samo beba. Da ne bude zabune, ne zalim se, sve dodje na svoje kroz par meseci, nego samo zelim da objasnim da ukoliko se ne pazi na majku, i majka se razboli, patice i beba. Mozda nece moci da sisa, mozda ce se i ona razboleti, sto je priznacete, strasno za tako maleno bice. I opasno. Niko me nije slusao. Ako bih rekla da me niko nije puno nista ni pitao, ne bih slagala. Odjednom je kuca krenula da nam se puni gostima... Svi zeljni bebe, bucni, veseli... Taman bismo ispratili jedne, drugi bi nam dosli. Pronasla sam super foru, umorna od svega, da kada me sva ta guzva iscrpi i uznemiri, samo kazem da idem da nahranim bebu i da pokusam da je uspavam. Mislim, uglavnom bih to i radila, ali mi je prijala cinjenica da sam se eto dovitljivo setila da se izvucem iz buke i halabuke. I onda, bas kada je beba trebala da napuni mesec dana, desilo se to cega sam se plasila. Prvo sam se ja razbolela. Onda i bebac. Cula sam ga u snu, kako ne moze da dise, kako pokusava da kasljuca, a to jos ne zna. Nosic je krenuo da mu slini, a oci da se cakle. Poludela sam. I sama bolesna i razdrazljiva, trazila sam tog kliconosu medju svima koji su nas posetili. Corava posla. Mogao je to biti bilo ko. Onda smo otisli kod lekara. Jos nismo imali izabranog lekara. Ulazimo kod doktorke, koja nam kaze: Kako ste uspeli da vam se dete vec razboli? Prvo me je stid. Onda krecem da crvenim. Pa da se pravdam. A kada smo izasli iz ordinacije, kazem muzu - ovo nam nece biti izabrani lekar. Slaze se, u potpunosti.  Od nekoliko lekara dobili smo slicna a opet tako razlicita uputstva. Uzmite fizioloski rastvor, pa blago stavite po kap, dve u nozdrvu, kazu jedni. Uzmite 0.5 ml i jako uspricajte prvo u jednu pa u drugu nozdrvu, dok dete lezi na strani. Lupkajte ga po ledjima. Nemojte slucajno da ga lupkate. Kupite fiziomer, bolji je nego fizioloski. Kupite fizioloski, isto je sto i fiziomer, samo deset puta jeftinije. Podignite krevetac, tacnije iskosite ga. Izvinite, ali nasa beba ne voli krevetac, nego spava sa nama, kazemo. Da li ste vi poludeli? - kazu jedni, samo ga navikavajte. Odlicno, kazu drugi, gde ste videli neku zivotinju da ostavi svoje mlade same? Pokusavamo da se snadjemo u moru saveta, i radimo ono sto nam se cini najlogicnijim. Nekada posetim neki forum, e tu ima i pametnih stvari a i takvih nebuloza, da me je glava bolela. Kako bebino grkljanje, gusenje i nosic ne prolaze, opet idemo kod lekara. Kao terapiju dobijamo inhalaciju. Dva puta dnevno. Najmladji smo i najsladji bebac tamo, pa nas sestre obozavaju i zabavljaju cim nas vide. Inhalaciju podnosimo super, ali nam je vise muka od Doma zdravlja. Zato kupujemo inhalator. I nastavljamo terapiju kod kuce. Nekako sve to traje i traje i nikako da prodje. Na kraju cak stavljamo knjige ispod jedne strane krevetca i bebu unutra da spava. Muz mi kaze - Hvala Bogu sto imamo ovoliko knjiga, eto vidis da ce nam koristiti. Dodje mi da ga izlupam Istorijom umetnosti, jer mi se cini da je ona najteza. Na kraju, ipak, bebu posle prvog placa, prebacujem kod nas u krevet. Necu da spava sam i bolestan. Mi cemo da ga mazimo i pazimo. A kada pronadjem ili cujem ko nas je zarazio, usi cu da mu iscupam. I da trazim zabranu prilaska u danima gripa i virusa. Pa makar mi to rod najrodjeniji bio.