Nirvana

"Podignite vasu levu ruku. Podignite vasu desnu ruku. Pokusajte da pomerite vasu levu nogu. Pokusajte da pomerite vasu desnu nogu. "- slusam medicinsku sestru u Domu zdravlja, koja nam drzi vezbe za trudnice. "Vi ne mozete da pomerite vasu levu ruku. Niti desnu. Vi ste u meditaciji. " - zavrsava svoj monolog i pali svetlo. Mislim u sebi, draga sestro jedino sto ja ne mogu da podignem jeste neka knjiga da te njome opaucim, jer je nema nigde u blizini. Po savetu doktorke odlucih se da krenem na ove vezbe. I sve bi to bilo lepo, da se ove vezbe, u sred decembra, ne drze u poluhladnoj sali Doma zdravlja, kao i da ih ne drzi medicinska sestra koja prica jednolicnim glasom, pomalo iritantnim, onako kroz nos, i koja svoj plan i program nije menjala vec dvadeset godina. Vezbe traju tri sata. Otprilike vec posle pola sata mi se spava. Prvo se citaju pisma zahvalnih trudnica koje su dolazile na vezbe, a posle se i porodile. Posle treceg puta, provali covek da su to dva pisma koja se vrte u krug. Zatim se napamet uce simptomi kod prvorotki, tako sto jedna od trudnica isprica sta je naucila, a onda sestra proziva ostale da proveri jesu li one sta zapamtile. Zatim se to isto ponavlja, samo prilagodjeno mamama koje su vec radjale. Onda slede tipovi disanja. Prvi, drugi, treci. Pitam se koliko li ce mi ovo pomoci na porodjaju. Znam da nije sve kao u nekom americkom filmu, hop, puce vodenjak, hop, brzo taksijem u bolnicu, hop, poradja vas neki ludi doktor poput Dr. Kosevich-a u filmu Devet meseci (ko se ne seca, to je bio Robin Vilijams), a naravno muz je sve vreme uz vas, a vi ga tucete i vicete na njega. Ali, isto tako mislim da je svaka trudnica prica za sebe. Onoga dana kada sestra na vezbama pita sta cete uraditi kada osetite jake kontrakcije, a jedna od trudnica joj odgovori - vikacu: Doktore, doktore!, odlucujem da batalim vezbe skroz na skroz. Nemoj doktora, ti probaj da zoves Deda Mraza, razmisljam na glas. Neke mame krecu da se smeju. Neke me gledaju popreko. A ja vec znam da ovamo necu nikada vise krociti. Lezacu kod kuce na toplom i razmisljati da sam na nekom prelepom ostrvu, gde uzivamo Sunce, muz, beba i ja...Ili cu raditi malo jogu. To prija. I trudnicama i bebama. Kada trudnica vezba, a narocito kada se rade vezbe disanja, pojacan dotok kiseonika tera bebu da se pokrece. Tako da i ona igra, tacnije, vezba sa vama. I vi se osecate, nekako, bas lepo. Ne zalim sto nisam ostala da vezbam sa drugim trudnicama do porodjaja. Jedino mi je zao sto u nasoj blizini nigde nije postojala skola roditeljstva, pa da uzivam gledajuci mog muza kako se preznojava dok kupa i presvlaci lutku-bebu. Ali to je vec neka druga prica.