Zena i po

Sedim pored najzgodnije zenske osobe koju poznajem na kugli zemaljskoj. Moram da smrsam! - kaze mi. Skroz je zabrinuta. Samo sto ne zaplace. Daj, daj, smiri se! - pokusavam da je utesim. Ti nikada neces biti debela, cak i da pojedes trokrilni orman, i francuski krevet... Ma i mene celu da pojedes! - govorim joj uz siroki kez. Ti hoces da kazes da bih ja mogla sve to, sve vas da pojedem... Kako mozes da budes tako okrutna? - govori mi i odlazi. Ma, nisam to mislila... - dovikujem joj, ali ne cuje, kao da je brzinom svetlosti odjurila, sa svojim suzama i sa svojim hirovima. Iz ranca na ledjima vadim cokoladu, i tamanim je. Brzinom svetlosti takodje. Sto bih se ja razlikovala od bilo koga. Dolazim kuci, bebac spava, muz spava. Stajem pred ogledalo i gledam svoj odraz. I dalje nosim garderobu koju sam nosila dok sam bila trudnica. U trudnoci sam se ugojila 18 kilograma. Mozda i vise, jer se par dana pre porodjaja nisam merila. Posle porodjaja, tacnije prvih par meseci, bila sam mrsavija nego ikada u zivotu. U stare farmerice, tj. farmerice pre trudnoce usla sam bez ikakvih problema. Ali onda sam krenula da jedem bez granica. Sve i svasta. I da se gojim. Svaki postupak ima posledice. Tako i moje prejedanje. Beba samo sto nije napunila devet meseci. Trudnicka garderoba mi stoji fenomenalno. Kao da sam i dalje sesti mesec. Ali da ne preterujem, ipak, telo zene se menja nakon porodjaja, pitacu muza cim ustane. Biram pravi trenutak da postavim pitanje. Zakljucujem da je to upravo za vreme vecere. Dok jedemo domacu pizzu. Pleh drugi. Primecujem da jedem duplo vise od muza. Primecujem da i on primecuje, samo se pravi fin, i ne komentarise nista. Skidam se u sorc i kratku majicu, i pitam ga: Je li, jesam li se ja puno ugojila? Jesam li ja debela? Nisi, sta ti je, sedi da veceramo. - odgovara. Sigurno? - pitam. Sigurno, malo tu oko stomaka i oko butina, ali to ti je normalno. - odgovara. Dobro je, mislim u sebi, nisam debela. Nastavljam da jedem. Pleh treci. Ujutru ustajem, i vidim komsinicu kako trci ispred zgrade. Porodila se par meseci posle mene. Mozda bih mogla da trcim sa njom, razmisljam, ali kada moj muz kaze da nisam debela, sta ce mi to? Sem toga, ne volim trcanje. Ajde da je neka odbojka, pa bih i mogla da se aktiviram. Ipak, u casovima mira, odlazim do svog ormana i vadim farmerke. One pretrudnicke. Ne mogu da ih zakopcam. Mozda i mogu, cek, cek, da uvucem stomak... Ne, ne vredi... Ne mogu. Kukovi su mi ogromni. I stomak isto. Mozda je to sinoc od vecere, ipak toliko pizze ni cela porodica ne bi pojela. Pokusacu kasnije. Poslepodne, dok su muz i bebac u setnji, pokusavam da se uvucem u farke. Ne vredi. Nece, pa nece. Hajde da probam jos neke stvari. Sto vise stvari oblacim, sve sam tmurnija i nezadovoljnija. Kosulje ne mogu da zakopcam, proklete grudi... Pantalone su mi ili male, ili toliko uske, da bi svaki pokusaj da sednem, mogao da se zavrsi tako sto bi ili svi savovi popucali, ili bi jedva zakopcano dugme, usmrtilo nekog udarcem u oko. Suknje... Jedino da ih oblacim preko glave i umesto na kukovima nosim podignute do vrata. Hoces li mi objasniti kako to da nisam debela, i da se nisam ugojila, kada ne mogu nista da obucem? - pitam muza. Ne nerviraj se, to ti je normalno. - kaze mi. Ma, da, ti znas sta je normalno? - vicem. Ti si nikad mrsaviji, a ja nikad veca! Izgleda se pretvaramo u nas ukras sa svadbene torte. Kermit i Gica. Kako simbolicno! Ne samo sto sam ogromna, ja sam i vidovita. Dodje mi da vristim od besa. Nesrecna sam, i tuzna... I gladna... O, da, tako bi mi prijala jedna cokolada. Ili pljeskavica... Ne, ne, i ne. Ne moze vise tako, govorim sebi. Veceras kreces da vezbas, nema vecere. Jesces voce i povrce. Po netu trazim neku efikasnu dijetu, koju bih mogla da upraznjavam s obzirom na to da jos dojim bebu. Svuda saveti: Sacekajte sa dijetom dok ne prestanete da dojite, Negativne posledice dijete na vasu bebu... Citam iskustva majki, koje se kunu da su smrsale cim su prestale da doje bebe. U redu, kazem sebi, nista od dijete, smrsacu cim odlucim da prestanem da dojim bebu. Ali, neka to jos malo saceka. Do tada, jescu umerenije. I kvalitetnije. Samo prvo da zavrsim sa ovom krempitom. I pitom od ludaje... Njam, njam, njam...