Podrzi me

Sta ti jos treba u zivotu? Imas deciji zagrljaj. Smeh. Bat malih stopala. 
Muza da te zagrli kada ti je to potrebno. I onda kada nije. Imas sve to, i sta bi ti to jos htela?
Medalju, zbog skuvanog rucka i usisane sobe. Nagradu sto si uvek tu, spremna za igru, spremna za setnju. Trazis pet minuta mira, pet minuta za sebe, ne spavas i nerviras se zbog gluposti. Ne shvatas da zivot koji zivis prolazi mimo tebe, dok se ti brines zbog haosa u dnevnoj, ili umazane odece. Dete je to, naravno da ce biti malo haosa. I naravno da ce se isprljati. Pokazi mi neku 24 sata cistu sobu i 24 sata cisto dete, i pokazaces mi nesto nemoguce. Pokazaces mi sve vanzemaljce koji postoje. I Jetija. Sumadinca, ili vec nekog drugog.
Mada, mislim da te razumem. Mozda i potpuno. Trazis podrsku. Lepu rec. Dokaz da sve sto radis ima neku svrhu. I dokaz da je sve to sto radis dobro. Ono pravo.
Tesko je ziveti bez podrske. Ipak, moras znati, ili ces vremenom nauciti od koga je mozes ocekivati. Ko ce biti ta osoba koja ce te podrzavati i na cije misljenje mozes racunati? Nekada ce to biti neko od tvojih roditelja. Nekada te bas oni nikako nece moci razumeti. Znam sta pricam, veruj mi.
Ja sam u satima nemoci i tuge, nasla neki svoj filter, svoju svrhu, u tome da pisem, i bar tako iskazem svoje emocije. Znate li koji komentar sam za to dobila? Dokoni pop i jarice krsti. Ko mi je ovo rekao? Nebitno. Zabolelo je, jako, ali sam tada bila svesna da ta osoba nije moja podrska. Jer kako god pisala, dobro, lose, meni je to bio spas, u danima tuge... ponekad srece.
Ako neko ne vidi da vama nesto prija, da vi u necemu uzivate, pa makar to bilo zvrljanje papira, koje cete kasnije baciti u djubre, onda vas ta osoba ni u cemu drugom ne moze razumeti.
Ponekad ce vam podrska biti vas muz, decko, neko drugi vama blizak. Necete morati nista ni da ga pitate, samo ce klimnuti glavom jer vas razume. Bez reci, bez objasnjavanja. Nekada vas bas on, nece moci shvatiti. I ispratiti. Ali, bice tu, uz vas. Jer vi ste njega odabrali. A on je odabrao vas. Kako ono bese: I u dobru i u zlu.
Nekada cete podrsku naci neocekivano, u nekoj staroj komsinici. Prodavacici iz radnje prekoputa. Ne, necete njima poveravati vase najintimnije tajne, ali bas zato postoje podrske velike i male.
Ipak, upamtite, najveca podrska vi ste sami sebi. Od vase volje, od vasih misli, od svega toga zavisi kako cete upravljati svojim zivotom. Slazem se, postoje neke nepredvidjene stvari, koje vas mogu omesti, ali znate kako kazu: Ljudi ce uvek bacati kamenje na vas put, na vama je da odlucite hocete li od toga napraviti zid ili most. I ne samo ljudi, nego i priroda, razne stvari velike i male.
Nekih dana cinice vam se da su se nad vama nadvili crni, precrni teski oblaci, i nece vam se izlaziti nigde. Nece vam se raditi nista. Radije biste lezali u krevetu i kukali nad vasom crnom, precrnom sudbinom. Popricajte tada sa vasom podrskom. Majkom, bratom, muzem. Popricajte sa samom sobom. I onda, kada im budete ispricali da ste tuzni i pretuzni jer nista ne mozete da stignete da uradite kako treba, da vam se pokvario usisivac pa i masina, da vam je zagoreo rucak, kada to budete rekli naglas bilo kome, shvaticete da to i nisu neki neresivi problemi. Ok, nije prijatno da ti crkne masina, pa ili moras kupovati novu ili popravljati staru, a da ne pricamo o tome sto ces ves prati na ruke, ili gomilati prljave stvari u korpi za ves, ali sve je to resivo.
Zivi ste, zdravi ste, ljudi oko vas, ljudi koje volite su tu da vam uzvrate vas osmeh, vas zagrljaj, da vas nasmeju kada treba, da ih nasmejete.
Ako vam za svaki vas dan treba neka lepa rec da vas podstrekne, recite to bliskoj osobi. Jedno - Dobro jutro, jedno - Super si to uradila, mnogo mi se svidja, ma cak i jedno - Dobro jutro lepotice (hihihi), promenice vam svet. Promenice vas. I vas dan.
Uzivajte u malim stvarima. Uzivajte u svakom trenutku mira i srece. Uzivajte u svojoj deci. I nekoj tudjoj deci. Uzivajte u davanju osmeha i podstreka svima onima kojima mislite da bi to koristilo. Onima koji se smeju, a oci su im tuzne. Mozda jedna vasa rec moze promeniti njihov svet. A ako ne svet, onda bar dan. Mozda se i njima pokvarilo nesto: masina, sporet, ili ljubav, prijateljstvo, pa se osecaju tuzni i jadni, bas kao vi nekada. 
Stavite osmeh na lice i izmamite njima osmeh.
A sada me izvinite, dnevna mi je u haosu, necu da se nerviram, odoh da je sredim! :)