Dogadjaji kada sam htela da umrem... ili bar presvisnem od brige i straha

Ko ima dete zna. Desavale su se brojne stvari zbog kojih bismo mi, roditelji, panicili, nervirali se, ostali bez vazduha. Zbog kojih smo brinuli. Plasili se za nase male junake. I strepeli. Bas strepeli.

1) Beba tek sto je rodjena. Nema jos ni dan. Donose vam je, ostavljaju vam je, i na stranu to sto nemate pojma sta biste sa njom, ako vam je to prvo dete, nego brinete da li je taj mali smotuljak sit ili gladan. Mleka nemate, sve se nadate doci ce uskoro. To vase mleko. A dok njega nema nadate se sestri i dohrani. Treba li vasoj bebi dohrana? Naravno da treba, samo sto ne povicete. Necete valjda da umre od gladi. Spavate pored vaseg ceda, a ne spavate, osluskujete da li dise, gledate da li se mrda. A na svaki bebin plac, stavljate je na vase grudi i molite se, i za mleko i da beba jede i da nije gladna...Ako plac ne prestaje, proveravate pelenu. Presvlacite bebu bez obzira da li je pelena suva ili ne. Beba jos place... Spava joj se onda, nema sta drugo da bude... ili ima? Sestro, da nisu grcici? Nisu jos kazete... A da bebu nesto ne boli? Glava, stomak, noga? Ne boli je... Znaci, normalno je da beba malo place. Bas mi je laknulo...

2) Pre nego napustite porodiliste, vasa beba prima vakcinu u rucicu i vade joj krv iz pete. Beba vristi, vi samo sto u nesvest ne padnete, a sestru koja sve ovo obavlja najradije biste lisili zivota. U stvari sprica. Govore vam kako ako neki rezultati ne budu dobri, zvace vas. Delicem uha ih cujete, jer tesite svoje malo cedo. A kada stignete kuci, odbrojavate dane to roka koji su vam naveli. Samo da je sve u redu. Samo da je sve u redu. Ponavljate isto iz dana u dan kao mantru. I bude u redu. Na kraju.

3) Promena gazice na pupku ceka patronaznu. Pupcic je debeo. Moracete na spaljivanje.- informise nas patronazna. Meni, unezverenoj, u glavi je spaljivanje vestica na nekakvoj lomaci. Ne, nije na to patronazna mislila, govori mi onaj zdravi deo mozga. Iz dana u dan idemo na Institut. Tamo bebcu stapicima diraju pupcic. Gledam sve, jer sam ja ta koja ga obuhvata dok mu cvrsto drzim rucice i nozice. Sestra me ubedjuje da ga to nervira vise nego sto ga boli akcija koju doktor obavlja. Onda mu pupcic ciste oktaniseptom. Beba vristi, vi krivite lekare, a lekari patronazne. Pece ga, zato place. - kazu. Ne bi ga peklo da patronazna nije koristila jod, a mi nesto drugo. Aman, ljudi, usaglasite se!

4) Beba vristi ako je ostavite samu. Beba vristi ako je ne drzite. Sve vreme trazi da je uz vas. I zeli da sisa. Ljubite joj malenu glavicu. Malo je toplija nego inace. Merite temperaturu, 37.8. I sta sad? Jos je mala za lekice i sirupice. Zovete prvo mamu. Namazi gazu rakijom...- krece pricu. Ma kakva rakija, jeste li poludeli? Zovete Halo bebu. Ima li jos nekih simptoma? - pitaju. Nema. Pratite stanje onda. Jede li? Samo to trazi. Onda pazite da ne dehidrira, i ako se bilo koji novi simptom pojavi posetite lekara. Od muke ne spavate. Beba vam se cini sve toplijom i toplijom. Ujutru su joj zatvorene oci od krmelja. I zapusen nosic. Trk kod lekara. Jadna moja beba.

5) Nekako ste preziveli prvu temperaturu, prehladu, otezano disanje zbog nosica. Prve inhalacije. Beba je super, odlicno napreduje, samo je muci stalno krmeljanje jednog oka. Stariji kazu cisti se beba, ja panicim i po ceo dan gazicama sa fizioloskim, cistim oko. Gazice kostaju oko 20 do 25 dinara po komadu. Ja mislim da smo mi jedno hiljadu gazica  potrosili. Svedok mi je apoteka. Kada bebu konacno pregleda strucnjak, na fin nacin nam objasnjava koliko smo mi istraumirani roditelji, i kako se kod njega dolazi samo kada dete ima infekciju, sto se manifestuje crvenilom oka, zutim krmeljima i suznim okom. Vi samo treba da malo masirate suzni kanal, koji je blago zacepljen. Radim to, i zelim da me nema kada ugledam svoje dete kako ima crveni podliv ispod oka. Saznajem da to tako treba. Ne verujem. Do sutra ujutru. Kada se podliv povukao a oko se vise nije krmeljalo.

6) Presvlacim bebu i vidim kako mu iz oziljka vakcine na ruci, lije gnoj. Sta da radim, sta da radim? Zovem muza, drugarice, mamu... Niko pojma nema. Opet Halo beba. Sta cu kada sam neiskusna. Dosadna. Kada brinem. Dobro je sto izlazi kazu, to je reakcija, zar vam nisu rekli u porodilistu da to moze da se desi. Nisu, kazem. A u stvari, glava mi je toliko konfuzna i puna informacija, da samo sto ne puknem.

7) Budi me plac u toku noci. Jak, neuobicajen. Uglavnom se beba malo promeskolji, blago zaplace. Uzimam svoje zlato u ruke. Istog trenutka iz moje malene bebe krece mlaz kroz usta. Jedan. Drugi. Treci. Noge su mi mokre. Krevet mi je mokar. Beba place. Koga da pitam u tri ujutru sta da radim? Halo bebu? Da li je beba samo bljucnula ili povratila? Povratila je, objasnjavam, a najradije bih plakala. Ipak, to ne smem, mali junak tek sto je zaspao na meni. Jeste li sigurni da je povratio? Smatra se da je beba povratila ako je izbacila sadrzaj velicine kasike. Sigurna sam. Noge su mi skroz mokre. I krevet. I sve smrdi. Mozda se prejela, govore mi. Dajte joj sto vise vode i tecnosti. To i radim. Dok beba uporno povraca. Samo da svane, odmah te vodim kod lekara, govorim mu. I svice, ali beba je vesela i guguce i ne povraca vise. A ja sam umorna. I uplasena. Jer shvatam koliko ne znam. Koliiko sam nemocna. I da je ovo tek pocetak.