Testovi, tekstovi i patuljci bez nosa

Pricam kako nemam vremena za sebe, a svaku reklamu na teve-u znam. Znam koje serije kada idu, iako ih ne gledam. Znam kakav je filmski program. Znam i sta pise u novinama. Koji su to glavni naslovi. Koje su to glavne teme. Citam komentare na netu. Znam sta muci ljude. I sta ih veseli. Sve u svemu dragi moji, znam svasta, a u sustini nemam pojma ni o cemu. Kakvo gubljenje vremena. Strasno.

Sto je jos gore, u periodima stresa, a ima ih, umesto da se bacim na kakvu jogu ili ples, ja sa prijateljicama komentarisem nekakve studije o roditeljstvu, nekakve kvazi testove, podele mama na onakve i ovakve, i sta sve jos ne... I ne samo da komentarisemo, nego testove i radimo, pa tumacimo resenja. A sve nemamo vremena. Ma vazi!

Koji tip mame vas najvise nervira? Sta jedete, to ste. Kakvi ste u krevetu? Oprostite, kom krevetu? Ja zbog mog malisana krevet vidim samo na trenutak, a onda malim nogama budem izgurana. I onda lezim tako na podu, i pitam se kakva sam u krevetu? Koga boli uvo? Ups, da se vratim inteligentnim pitanjima. Koji ste lik iz Hari Potera? Koji ste lik iz Igre prestola? Sve bolje od boljeg.

I sto je najgore od svega, ajde da zazmurimo na to popunjavanje testova, mi se onda prepucavamo oko toga ko je sta ispao... Lele! Ja sam Deneris, ne ja sam Deneris, ti nisi kao ona!, halo dragi razumu ako te ima vracaj se pod hitno.

Juce me zove prijateljica. Kaze da se mnogo iznervirala. Sta je bili draga, pricaj odmah! Objasnjava mi kako je negde na netu pronasla tekst o mamama, tj. tipovima mama koje nerviraju druge mame. I pronasla se u bar pet. I sada se mnogo nervira, jer sta ako je druge mame mrze i ne vole, i sta ako ona ustvari uopste nije dobra mama?

Draga, uspori, otkud ti to da nisi dobra mama? Pa po tekstu tako ispada... - kaze mi. I krece da mi sve cita rec po rec. To traje i traje, pricamo vec 47 minuta, a ja inace nemam vremena i vec kasnim. Negde na sat i sedam minuta naseg razgovora, tj. mog aha i njenog monologa, odlucujem da prekinem njenu disertaciju na temu Losa sam mama zato sto mi neki tekst u novinama to kaze.

Da mi autor teksta oprosti, tekst inace uopste nije los, stavise, stvarno su dati grubi prikazi mama kakve srecemo po vrticu, parkicu itd, krenoh drvljem i kamenjem da posipam grube reci i na racun teksta i autora, ma svakoga ko se usudio da lose pogleda neku mamu, a kamoli je jos opise i prokomentarise.

Mama je mama, divna i sjajna. Govorim joj to i imam utisak da sam je smirila u potpunosti. Smeje se i potvrdjuje. A ja, umesto da stanem, i pozdravim je, i prekinem vezu, nastavljam. To kako ti drugim ljudima izgledas nebitno je skroz, bitno je kakva si ti svom detetu i muzu.

Muk. Pa urlik. Pa muk. Pa plac. Jesi li u redu, draga? - pitam. Naravno da nisam! - vice prijateljica. Muz mi je rekao da sam kao kakva nadrndana vestica! Da li sam ja stvarno takva?

E, dovraga, mislim u sebi. Trebala sam da cutim, dok sam jos mogla... Cutim, cutim, listam neki magazin, koji drzim u rukama, kada vidim test unutra. Pise: Kakav ste tip licnosti? Da li da joj isti posaljem sto pre?

Ma naravno da niso, duso draga, a jesi li videla sto sam u onom testu juce sto si mi poslala ispala Tirion iz Igre prestola? Ha, pa i licis mi na njega, odgovara mi. Ja sam ispala Deneris. Ona je bas divna, poput mene. Ma da, a ja ispadoh patuljak bez nosa, mislim u sebi. Ali, ako joj je za utehu, onda u redu, podnecu i to.