Popularna psihologija i ja, how unique!

Postoje knjige koje citate iz dana u dan, iznova i iznova. Postoje knjige koje uzmete u ruke, citate ih, i zazalite vec posle par strana. Ali, uporni ste, jer i takva knjiga je dobra knjiga. Potvrdjuje vam vas. Vas ukus. Misljenje. Koje ne menjate.

E, sada. Koliko ljudi toliko ukusa. Neko voli ljubice. Neko krimice. Ja volim mahom sve. Sem popularne psihologije. To ne mogu nikako.

Ali, resih da joj pruzim sansu. U moru slicnih, citaj istih naslova, trazila sam nesto sto bi me razuverilo, pokazalo da gresim, i da su knjige iz te oblasti bolje od svih trilera i serijala epske fantastike koje sam citala.

Ponavljala sam u sebi, recenicu poput mantre, popularna psihologija je kul, popularna psihologija je super, ja verujem u sve to...

Prolazila sam kroz naslove, kao pored tezgi na pijaci. Merkala, odmeravala. Izlecite svoj zivot, Moc je u vama, Sreca je u nama, Recept za istinsku srecu, 100 % ja,  Kaludjer sa ferarijem ( kaludjer koji je prodao svoj ferari), mozda i neki bez ferarija...

I rekla sam sebi od danas verujem u sve ovo. Hajda, hajde, malo relaksacije, malo vere, malo rada na sebi i zivosti... Dete mi crpi energiju, naucicu da je vratim, da kanalisem stres. O, popularna psihologijo, mozes li mi pomoci?

I znate sta? Svaka cast svima koji su bilo sta u ovoj oblasti objavili. Skidam kapu svima koji su ove knjige procitali. Plus i razumeli. Jos dublji naklon za sve koji su uspevali da svakog dana procitaju kakvu mudru misao, bas za taj dan, ili da beleze redovno svoje misli u tzv. radne sveske. 

Svaka cast svima koji sve savete primenjuju i tako lepo zive. Ali, ljudi, nije to za mene. Probala sam, verujte mi probala sam, kaludjera sam cak celog procitala, i dohvatila se jos tamo nekih knjiga, i meni sve to dodje na isto, sve ja to znam vec i sama, i ne nervirajte se zbog gluposti, i budite pozitivni i vedri, i sve ce biti ok...

Ja verujem u osmeh mog deteta kao lek. U topli, meki zagrljaj. U male noge koje jure. U nove reci, vedre, decje. Verujem u stisak ruke. U poljubac za laku noc. Pa za dobro jutro. Pa za dovidjenja. Verujem u danas. U juce. U bolje sutra. I sta ce meni kakva knjiga da mi sve to razlaze na sitna crevca? Kao da mi ne znamo sami da je stres stetan? Da je bolje da ostanemo smireni i pribrani, a ne da histerisemo na prvu loptu.

I jeste, bice suza, bice kriza, bice briga. Ali, valjda cu se vec nekako snaci... U najgorem slucaju, toliko sam horor prica, trilera i fantastike procitala, pa ne moze mi biti gore nego sto je likovima u tim knjigama bilo.

Ne zamerite mi dragi ljubitelji Lujze, Sarme, Copre i ostalih... Nije to za mene. Rekla sam vam vec, sto ljudi, sto cudi. O ukusima ne vredi raspravljati. Ni ja vama pod nos ne guram neke meni omiljene pisce, ne morate ni vi meni. Ono kao: Sta nisi citala Soulfood? Nisam, sta je to, o cemu se rade? Ma, znas, ono kao saveti za poboljsanje svega...Obavezno da procitas, evo kupicu ti za rodjendan. Jao, nemoj molim te, ne zelim! Hajde, hajde, koristice ti! I onda vracam milo za drago... A jesi li ti citala Nikadodjiju? Nisi, aha, a pitas o cemu se radi, ma isto tako, saveti o poboljsanju svega. Hahaha, to sam ti uzela za rodjendan. Divna jedna knjiga. Ma kakva fantastika, f to od fantastike nema, pa znam ja da ti to ne volis. 

Ok, za svaki slucaj kupim ja i rezervni poklon, cisto da se drugari ne naljute... A Nikadodjiju cu vec ja sacuvati za sebe. To je moja popularna psihologija.