Mama, dete plus jos jedno dete

Zivot sa dvoje dece iziskuje mnogo truda. I mnogo zivaca. Obuci jedno dete. Obuci drugo. Nahrani ih. Objasni im sve. Lepo. Sta se sme, a sta ne.

Nevolja nastane kad se oni ne slazu sa necim. Nece da jedu. Da poslusaju. Nego se ljute, svadjaju i inate.

Tu naravno prednjaci starije dete. E, dok ja njemu objasnim i pojasnim neke stvari, prodje cela noc. Uglavnom, ili se sve zavrsi tako sto bih ga prebila, ali se samo izvristim, ili dignemo nos oboje pa se durimo. Sa mladjim je lakse. On se rasplace, stavim ga u cosak, on vristi mama, mama, onda dodje, ususka se i sve bude ok.

Mladje dete je nas centar sveta. Znam, ne bih trebala praviti razliku medju decom, ali jedno sam ja samo rodila. Za drugo, starije, sam se udala.

Ko mi je kriv? Sama sam birala...

Ajde da negde i razumem kad klinac jedan dan nece, a drugog dana hoce jaja. Pa papriku kad vidi nece, a kad ne vidi, jede i trazi jos. Ali muz?! Ja spremim pitu, on bi punjene paprike. Ja skuvam sarmu, on bi pilav. Bogu hvala, pametna sam ja odavno, ako moram mladje dete sluziti, starije ne moram. Evo ti kecelja, sudovi, sastojci u frizideru, pravi sta ti srce iste.

Zovu me pre neki dan, iz neke kompanije na fiksni telefon. Prodaju ne znam sta, i ne znam vise dokle.  Pokusavam da nadjem neko sakriveno mesto u stanu kako bih uopste i mogla razgovarati. Tacnije reci: Hvala, nismo zainteresovani. Ali, od moje dece, ne cujem nista. Ajde sto se svadjaju, vriste i cice, nego sto skoro horski pevaju: Mama, mama! Prekidam vezu bez dovidjenja, trcim u kuhinju gde sam ova dva magupa ostavila i pronalazim ih u sumo zahvatu. Tata mene tuce, vice mladje dete! A on mene ujeda, vice starije, tj. tata. E, grom me ubio, sada na mestu, pa mozete li se vas dvojica slagati bar dva minuta? Tri?

Pita me pre neki dan neka komsinica kad cemo drugo dete. Ja joj kazem: Budi Bog sa vama, pa ja vec imam dvoje, sta ce mi trece? Odlazim, a ona ostaje u cudu. Sutradan mi kuca na vrata, sa 200 g kafe i velikim keksom, kaze: Nisam znala da ste se opet porodili, evo za vas nesto i za bebu. Gledam je i mislim, e ko mi je kriv i sta sad da radim, da joj istinu priznam ili rentiram neko dete?!

Ali negde je stvarno istinita ta cinjenica da su nasi divni, hrabri muskarci ustvari jedna velika deca. Znam, znam, odrasli su oni ljudi, ali iskreno da vam kazem, ne vidim preveliku razliku u ponasanju. Detetu trazim sta ce obuci, muzu uklapam najbolju kombinaciju za posao. Pravi jednom uzinu, pravi drugom. Jednom caj, drugom kafu. Pricaj sa jednim, pricaj sa drugim. Objasni detetu zasto ne sme da gura prste u steker, objasni muzu zasto mora taj isti steker sto pre da zameni i zastiti. Mom poslu nikad kraja.

Jos jedno dete sad da dobijemo tacno bih odlepila. Vukli bi me na sto strana, mama, mama, mama,  mama... Hvala lepo, drugi put. Od dvojice njih ni u wc mirna ne mogu da odem, da ih je troje, mislim da bih kupila pelene za odrasle, pa da wc vise u zivotu ne vidim.

Ne znam, mozda gresim, pod pritiskom sam ili sta god, mozda bi mi bilo bolje i lakse da imam recimo petoro dece ( troje prave, muza i kuce npr.), jer gde je jedan dorucak tu je i peti, kad mogu detetu pelene da menjam mogu i kucetu... Ali zasada smo trojac, mama sa dva klinca. Tj. tri ako pronadjem dete za iznajmiti. Jer sada cela zgrada misli da sam se porodila opet. Hvala komsinici i mom dugom jeziku. Bar nam kafe ne manjka, ako me razumete.