Na cemu si?

Neki mudar covek rece: Kada dobijes dete, oprosti se sa svojim prethodnim zivotom. Nista vise isto biti nece. Mislices za dvoje, troje, radices za dvoje, troje, brinuces o svima...

Taj covek, koji verovatno bese zena, po meni nista vala slagao nije.

I ne, ne osudjujte odmah, ne zalim se, ne kukam, lepo je meni i ovako. U ovom novom zivotu. Ali nije isto kao pre. Jednostavno nije.

E, sada kada bih vam kukala koliko sam umorna, i sta sve radim, nista novo ne biste culi. I bila bih vam dosadna. Bla, bla, bla...  Zato kukati vam necu. Ali cu sa vama podeliti nekoliko znakova da vam je preko potreban odmor, i kakav spa, meditacija, bazeni i masaza. Ili, ako ne nista od svega toga, bar sat vremena dnevno za sebe. 

1. Lezes posle svih. Prvo je naravno zaspao muz, jos dok je uspavljivao dete. Onda dete. Jedva. Dete nosis u krevetac. Muza vuces u krevet. Ili ga prosto ostavis neka spava na fotelji. I ne doneses mu cebe da ga pokrijes. Bar ne prvih pet minuta. Neka se smrzne, kreten jedan, svake noci zaspe pre svih. A ti sklanjaj haos po kuci. Peri sudove, sklanjaj igracke, sredi ves. Ukljuci masinu. Jos ako cekate jeftinu struju i ponoc. Naravno, dok cekate tu struju, cekate i vodu da se okupate, jer ste oprali trista tanjira i 150 casa. Kao restoran da drzite. A ustvari samo imate dete. Nalijete sebi malko vina, ali samo malo, i onda za trenutak, ali samo trenutak, sednete na fotelju da odmorite noge, dok cekate sta cekati treba. Budite se posle pola sata, vino ste prosuli, smrzli ste se, a muz sa susedne fotelje hrce li hrce. Narednih pola sata ribate tepih, opet pokusavate da odgurate muza u krevet (a onda posle kazu lako je muskarca u krevet odvuci, lazu dusmani, lazu), i namestate se za spavanje, dok vam srce radi dvesta a glava trista na sat. Nece vam nece san na oci, a ni vino vas nece bas...

2. U casovima odmora (kao da ih imate), prepustite se carima omiljene knjige ili filma. Kod nekih to izgleda ovako. Mama sedi u kupatilu, na vrata je gurnula stolicu, jer nema kljuca, uvalila se u praznu kadu, obucena skroz, i na telefonu gleda film, ili cita knjigu. U nekom trenutku, kada dete, zeljno mame, koju nije videlo citava dva minuta, preti da provali vrata, krenete po kuci da zovete muza. Miomire, Miomire! Pomozi! Miomire, Miomire! Cujes li me? Vrata otvara vas muz, koji se ne zove Miomir. Nego skroz drugacije. Opet citas Miomira? Pita me. Opet. Priznajete. Dobro je, kaze vam. Prosli put sam bio Hari. Hihihi, mislim se u sebi. Cekaj da opet krenem da citam o Drakuli.

3. Da biste obavili bilo koju radnju, treba vam mnogo vise vremena nego pre. Kuvate rucak. Perete pirinac sedam puta. Jer ste od umora zaboravili da ste ga vec oprali. Ijao, da li sam ili nisam, ma nema veze, opracu ga jos jednom. Ljustite luk, sargarepu, dodajete piletinu, zacine. Ide li sta jos u pilav? Mucite se oko jednostavnog jela, a muz vas pita kada cete mu praviti kakvu tortu. A vi sposobni niste da bez muke obarite virsle i jaja. Otkrivate super foru, da dok pravite kakvo jelo, kolace ili tortu, ukljucite dete da vam pomaze. Muti, dete, muti. Igrate se sve je super. Jedini problem je sto bi dete sada to radilo svaki dan. Lazem, postoji jos jedan problem. Zaboravljate sastojke. Ili ih brkate. U palacinke ne ide pavlaka. Mislim  u testo. A pilav se ne pravi sa krompirom. Ma, nema veze, kazete sebi. Mozda ste neotkriveni talenat. Ili vam samo treba mali predah. Rakija se leci vinom...

4. Jedan od problema umora i nespavanja jeste sto vam se na faci sve vidi. Nikakve kreme i pomade tu nece pomoci. Jer, znate i sami, san leci, a ovi sto sna nemaju, bolje da i ne znaju na sta lice. A jos ako zaboravite da skinete sminku. Ccc. Pa ujutru ustanete, sve vam je crno ispod ociju od maskare, dete kad vas ugleda vristi, a vi naredna tri sata pokusavate da se sredite. Bez uspeha. Dete odvodite u vrtic, ispod ociju sve crno, sretnete komsinicu, nista vas ne pita, samo joj govorite - U redu sam, majke mi! Onda dodjete kuci, kao fora, opet se umivate, brisete, skidate ostatke zaboravljene sminke, da snimaju ovde kakvu seriju o zombijima, prvi biste bili pozvani da glumite u istoj. Zombija kakvog, naravno.

5. Konacno je dosao vas slobodan dan. Oci su vam otvorene, samo zahvaljujuci cackalicama, koje pridrzavaju kapke. Dete budno naravno od pet ujutru, hiperaktivno, tera vas da pravite dorucak, istovarate kockice sa bagerom, idete na pijacu, skacete po krevetu, igrate fudbal i sputate se niz tobogan.  Ipak, mudro je to dete. Zna da ako vas ostavi makar na sekundu, gotovi ste. Zaspali ste. Jednom me je tako klinac ostavio da sedim na toboganu, i ja sam sela i zaspala, i bilo je Budi se mama! Aaaa! Sta, gde! Budna sam, budna sam! Dete mi se samo nasmejalo. Ostale mame nisu. Izgleda se njima to ne desava. I nisu nikada umorne. Moracu da ih pitam kako im uspeva. I koji je broj njihovog dilera. Jer ja stvarno ne znam kako drugacije izdrzati, pored nasih malih slatkih napasti. I samo tri do cetiri sata spavanja dnevno. Za sada mi jos nekako i uspeva, ali se mnogi pitaju na cemu sam? Ni sama ne znam, na ljubavi, na slatkisima, na onome moram, i hocu i mogu. Ali kad padnem u krevet, tri dana se necu buditi. A Miomir neka se brine o detetu. Pardon, Hari. Jao, moj muz. Eto. Samo da i on ne zaspe.