Sex on the beach

Da, definitivno. Moja prva asocijacija na more. Plaza. I koktel. Naravno. Niste valjda na nesto drugo pomislili?

Jutro na plazi, u kosi sunce dok izlazi. Ja, pospana, na lezaljci, ispijam frape i uzivam. U izlasku sunca, u sumu talasa.

Malo se brckam, malo se suncam. Jedem kad hocu, jedem sta hocu. Pa do veceri na plazi, dok pijuckam kakvo pice i citam knjige. Malo igram odbojku. Malo ono cudo sa drvenim reketima i lopticom.

Pa u sobu, na dugo tusiranje, laganu veceru, setnju, pice, dva-tri, kakvo djuskanje i provod. A onda ujutru, sve ispocetka.

Medjutim, ove godine prodjoh bez koktela. Bez izlazaka do kasno u noc. Djuskanja u kakvoj diskoteci. Kao da bih i djuskala. Ili isla u diskoteku.

Ove godine, suprug i ja, obogaceni nasim slatkim paketicem, imali smo provod za pamcenje. I bilo nam je divnooo. Pitate se sta smo radili? Verujte, nista posebno. Valjda ono sto svaka porodica radi kada ode na more. Kupa se, svadja se, igra se, seta... ali da krenemo redom.

Na plazi smo bili vec oko devet. Pre toga, naravno, budjenje. Uz dete koje bi da samo da se mazi, presrecan sto su mu tu i tata i mama, i sto je na moru. Uz malog manipulatora, koji vec zna sta i kad da trazi i kad da trepne, ako trepnuti treba ili kobajagi pusti suzicu, dan nam je pocinjao tako sto bismo mi pripremali dorucak, a dete kobajagi cistilo terasu (metla nam je najbolji drug i dalje). Donesemo jaja, on bi musli, donesemo musli, on bi sendvice. A naravno, uz sve to bi jos i da gleda crtace. Moze, govorim mu, a ubila bih se odmah, kada sve pojedes. I tako, klinac grabi i sendvice i jaja i musli, a ja mu pustam crtace. Idilicno, zar ne?

Onda se spremamo za plazu. Muz je gotov za tri minuta. A ja? Spremi stvari, spremi uzinu, spremi dete. Prvog dana sam kupaci zaboravila. Nista me ne pitajte. Krecemo na plazu. Ja nosim dete, muz nosi torbu velicine 2 sa 2. Metra, naravno. Plus naduvani bazen-auto za vodu. Slicnih dimenzija. Nekako izlazimo kroz vrata. Sreca pa nema jos puno ljudi u ovo vreme, pa nam se smeju samo lokalni zitelji. Jer jesmo smesni.

Kafic i lezaljke biramo tako sto klinac gleda boju lezaljki, i govori. Hocu zute. Ne, plave, ne hocu crvene. Bele. Posto promeni boju jedno sto sedamdeset puta, muz ili ja tresnemo stvari pored lezaljke ili dete na lezaljku i zavrsimo posao. Danas smo na zutim, sutra ti biras.

Onda porucujemo frape, svezi djus, koji dete ne moze docekati, nego pita na svakih pet sekundi - Gde moj sok?, pa namestanje i razmestanje stvari... Jao, propustih izlazak sunca. Jao, vec je jedanaest a u vodu nisam usla.

Onda borba da li ce dete u vodu ili nece. Nece. Onda se igramo, gradimo kule, pravimo kornjace, zatrpavamo noge... Jao, neko mi je popio frape! Kako to, dragi muzu, mislis, ti si, jer ja nisam htela? Nisam stigla a ne nisam htela. Grrrrr!

Rucamo uglavnom na plazi. Par dana smo isli u apartman za vreme rucka, pa sam htela biti dobra majka i domacica, ali shvatila sam da jedino sto mogu pripremiti jeste supica iz kesice, jer ko ce na plus 30 praviti pravi rucak. A priznacete sa supicom iz kesice, niti sam dobra majka niti sam blizu domacice. Odes, sednes negde, rucas i ne brines. Ni za pripremu ni za sudove.

Dete uglavnom izdrzava tempo, ali ipak, ponekad odluci da spava na plazi. Naravno, po Marfiju, u tom periodu vetar krene jace da duva, ili padne malo kise. Kako dete ustane, vreme je presavrseno. Dok klinac spava, ja pokusavam da se opustim i citam. Medjutim, muz je ubedjen da je najbolje da ja legnem pored klinca i grejem ga. Lezi ti, kazem mu. Tvrdi da ne moze da stane. Zato ja lezem pored deteta, krivim se i visim, i znam da od knjige nema nista, ali nema veze pogled na plazu je divan. Gledacu bar to. Ali, ne lezi vraze, ispred mene se odjednom stvaraju tri debele gospodje, u toplesu, naravno. Zatvaram oci i zamisljam da sam na moru. Uf, pardon, vec jesam. Zamisljam da ove debele nisu tu.

Ostatak dana prolazi mirno. Oko pet, sest odlazimo sa plaze, kupanje, susenje, mazanje, uzina. Vec u sedam smo sredjeni i pripremljeni za setnju. Razgledamo malene radnje sa suvenirima, klinac mora da proba svaki sesir, naocare, da dodirne svaki magnet sa kornjacama. Da sedne da jede sladoled, i obavezno place jer mu je mama uzela malo. U moju odbranu, sladoled se vec topio. Ali, dobro. Krivite me. Pojela si detetov sladoled. Debela! 😉

Gde god da sednemo, u restoran na veceru, da pojedemo palacinku, giros, klinac je miran oko pet minuta i onda hoce da ide. Samo mama da jede. Neeee! - vristi. Brzom brzinom jedem prokletu palacinku, nutela curi svuda, dete samo sto ne poleti, hoce da seta. Aman, smiri se malo, zasraficu te za tu stolicu, pretim mu. A on mi se smeje. I tako, nastavljamo setnju. Ako prodjemo pored kafica sa muzikom, klinac djuska, ako prodjemo pored autica i ringispila, vozi se...

U sobu se, nakon kratkog zadrzavanja u marketu, vracamo oko devet, pola deset. Sa punim kesama i zeljni odmora. Dete cas hoce, cas nece da spava. Radosni smo ako odmah zaspe. Ako mu se ne spava, lezimo u krevetu, i jedva drzimo otvorene oci. Iscrpelo nas je sunce. Ma, i sunce i dete i sve. Kada dete konacno zaspe, a mladjane komsije u provod podju, mene muz pita - Hoces da pijemo nesto, grickamo, da igramo karte? Uzeo sam i pivo i vino i nekakav koktel u flasi.

Odgovora nema. Jer ja vec spavam. I sanjam da ce nam i sutrasnji dan biti ovakav. Nas i suncan i lep na svoj nacin. I vise mi se ne pije Sex on the beach. A to pice, sto smo kupili, ostace da ceka sledece goste. Ili neki drugi, malo manje naporan dan.