Letnji dan

Smiri se, govorim sebi.

Ovo je tek cetvrti sat spremanja za polazak na bazen. Samo se smiri. Krenucete sa par minuta.

Ma, da, dovraga, ako uspem da se setim da li sam obukla kupaci ili ne....

Ustajemo rano, jako rano, rekli bi neki. Znate vec, pricala sam vam. Dete vidi svetlost kroz spustene roletne i vristi na sav glas: Mamaaaaa, dan je, ustaj! Meni alarm vise u zivotu ne treba. Imam drekavca.

Nije da mi to vise smeta. Jeste da bih sigurno mogla odspavati jos sat, dva, tri, ali i ne moram. Ionako furam zombi fazon, sa primesama Betmenovog Dzokera. Bar sto se sminke tice.

Znaci, ustali smo u pola sest. Jupi.

Do pola sedam, doruckovali smo. Jedno tri puta. Plazmu i caj. Jaja na oko. I vruce perece iz pekare. Muz se iznervirao sto prodavacica u pekari nije imala da mu vrati sitno, a on joj je davao 2000. Ubedjujem ga da je to sto posto bilo obostrano, jer jos nije ni vrata pekare otvorila, a on je vec upao, i trazi joj tople perece koje su ukupno oko 50 dinara. Mogao si da budes Dzek i da joj kazes - zadrzi kusur. Pokusavam da okrenem na salu. Ali, njemu nije smesno, te odlucuje da me ignorise narednih par minuta.

Za to vreme, moj bebac, pardon veliki decak se umiljava i umiljava. Kaze mi mama ja tebe volim najvise na svetu. Joj divno, dragi moj decace. I uvek cu da te volim, govori mi. Joj, sto si sladak, sreco moja. Mama, a kada ces da mi kupis novu policiju? Jao, kad si ti ovoliko lukav postao? - mislim u sebi, a govorim mu - Idi pitaj tatu!

Do pola osam spakovala sam sve potrebno za bazen. Sest peskira, svakome po dva. Dodacu jos jedan, za mog junaka, da se nadje. Dve kreme za suncanje. Voda za junaka, voda za nas. Odela za dolazak na bazen. Odela za odlazak sa bazena (za ne daj Boze situacije, ako se neko upiski, ili ako nas neko upiski). Naocare - komada tri. Sendvici. Grickalice. Moj junak se dere: Spakuj sladoled, spakuj sladoled. To cemo sine kupiti na bazenu. Neeeee, hocu da spakujes sladoled. I necu na bazen. Aaaaaa. Skoro ce osam, jos samo malo.

Smirujem dete tako sto sakrivamo strumfove po stanu, a onda se ja pravim da sam Gargamel. A on je Azrael. Problem nastaje kada pocne da mi odgovara sa mjau-mjau. Sine, lepo te pita mama, boli li te nesto, sto stalno diras rame? Mjau-mjau. O pobogu, ako ces vec neka zivotinja da budes, sta kazes na to da budes ribica? 

Muz se u pola devet setio da mora da ide da kupi sebi neki sorc. Pozuri, dovikujem mu. Dete se zaigralo dok ja perem sudove. Uf, tisina, bar tri minuta. Tisina. Tisina. Nesto ovde nije u redu. Provirujem u sobu, kad imam sta i da vidim. Klinac sedi na sred stola, i poliva se vodom iz flase. Ja sam na bazenu, na bazenu! - vice.

Ne, nisi, silazi dole, cim tata dodje krecemo. I umesto da se primiri, moje dete pocinje da skace po ulaznim vratima stana, i da place. Hocu na bazen, hocu na bazen! A od muza ni traga ni glasa.

Pola deset je. Zovem muza. Gde si ti, pobogu? Najmanje tri sorca imas! Da li se sada kupuje sorc? - govorim mu i znam da zvucim kako kakva strina, ali dete mi je na glavi, i bazen mi je na sred glave, a jos nismo ni posli.

Stizem za pola sata. - kaze mi. Pola sata. Da mi je rekao da se nalazi u kakvoj banji, ili na moru, lakse bih podnela.

Posto ne palim crtace, odlucujem da detetu dozvolim da istrese sve moguce igracke iz svih mogucih kutija koje imamo. Fenomenalno, sada kada ne moze da izadje iz sobe od igracaka, odoh da se istusiram. Ne znam kako, evo stvarno ne znam, da me ubijete sada ne bih znala, nisam ni vodu odvrnula, tu je moje dete iza mene. Mamaaaaa! Molim? A sto se kupas sada, kupaces se na bazenu? Jeste, u pravu si. A sad izvini molim te, evo ti Masa na teve-u. Jupiiii! Masa! - vristi moje dete od srece. Sada ce mama brzo, dovikujem mu. Jednu nogu ubacujem. Dobro je, gleda crtani. Ulazim u kadu! Prija topli mlaz. Mamaaaaaa! Cujem i automatski istrcavam iz kade, umotana u peskir. Molimmmm? Sta je bilo?  Mama, smetaju igracke, skloni! A ne, sine, to ces sam! Neeeee, ti ces! Ne, duso draga, ti ces inace nema Mase. A da delimo? - pita me dete. Mislis da ti pomognem? - pitam ga. Daaaa! - odusevljen je. A sada mozes i sama, kaze mi. Molim? Ugasicu ti Masu. - pretim. Masa prosla! Hehehehe...

Pa stvarno, sanjam li ja, ili me moje dete od nepune tri i po malo zafrkava. Okrecem novi list. Samo muz da mi se vrati. Koji nemam pojma gde je. A sada ce pola jedanaest.

Tacno je jedanaest casova. Nula minuta. Ne znam koliko sekundi. Proveravam u liftu da li imam kupaci. Znam, debilno zvuci. Ali konacno smo krenuli. Mislim da sam iskljucila peglu. Valjda sam zakljucala stan. Mislim da mi treba odmor pod hitno.

Dete je presrecno i mlatara svojom kesom sa igrackama. Muz je obukao novi sorc. Ja teglim ranac sa hranom. Muz torbu sa peskirima i ostalim stvarima. Za par minuta bicemo na bazenu. Kupati se sat vremena. Pa se vratiti kuci.

Neki sportisti se ovoliko ne spremaju za utakmicu, koliko mi za sat vremena na bazenu.

A more nas tek ceka. I pripreme za isto. Smiri se, govorim sebi. Samo se smiri!