Mamin nestasko

Moje dete ne psuje. Moje dete je kulturno i divno. Ja sam jedna posvecena majka koja zajedno sa svojim muzem svaki trenutak provodi sa detetom. Ja sam... Vristale su moje misli u glavi. Ponavljam sve u sebi po stoti put dok se nervozno smeskam ostalim roditeljima u cekaonici. A rec iz mene ne izlazi.
Jer sta bih i rekla. Mislim nije da mi je bas stalo do necijeg misljenja. Ali nisam ni skroz ravnodusna dok mi dete vec treci put ponavlja: U p.... m.... Od koga si to cuo? - pita ga jedna baka. Od Cvarkova - odgovara moj klinac. Nepunih pet. Cvarka? -ponavlja baka. Ne bi trebao taj crtani da gledas, nastavlja. Nije crtani a nije ni Cvarak. Gledao je predstavu. - ukljucujem se ja. Dodjavola. Cuti zeno cuti, govorim sebi. Ne zapocinji nesto sto ne mozes objasniti.
A koju ste predstavu za decu to gledali? -gleda me baka malko sa visine. Pa... - pocinjem. Srecom, doziva nas doktorka. Na mom licu kez od uha do uha.

Kako baki da objasnim da je dete plakalo jer je culo da mama ide na predstavu. A mama se sazalila i rekla, hajde podji sa mnom. Iako je ovog puta imao ko da ga cuva. Jer je tata bio kod kuce. Kako baki skroz nepoznatoj da objasnim da je moje misljenje da ga tako necu razmaziti jer dete treba i slusati i grliti i povesti ga nekad sa sobom iako ne bi trebalo. Popustiti mu ponekad. Sto je najgore, posle ove predstave, sam je izjavio da je predstava za velike malo bila lepa a puno dosadna. I da ne zna zasto su se svi smejali. Ali je zato uredno upamtio U p.... m......., i pitao me je posle da li je Boskicu prezime debilko... Hahaha. Mislim stvarno nije smesno. Dobro, meni jeste malo.

Elem, sva srecna sto izbegoh ovu konverzaciju - otvaram vrata ordinacije a dete vice: Garsija, tupane! Cela cekaonica ucuta. Ja crvena upadam kod doktorke, gurajuci dete unutra i panicno objasnjavam: To je iz Zoroa, znate onog crtaca. To je jedan od dva crtaca koje gleda. Ne dajemo mu vise. Mama! Mama! Reci sine? Gledam tri crtaca. Nemoj da lagis doktorku. Macka u cizmama, Zoroa i Miju. Dobro sine, necu da lagim. Ali stvarno, govorim u sebi, jesi li samo to iz crtaca naucio, ccc...

Mama ima guzu! Mama ima guzu! - peva moje dete dok ga uzimam iz vrtica. Sine, to nije kulturno, jedva smo one gore pomenute reci zaboravili. Znam ali svi drugari su to danas govorili. I da li znas da su se sve devojcice zaljubile u F? Ne znam sine. Jesu mama, a znas zasto? Reci duso. Zato sto je on mangup. Eto. A mama, sta je to mangup? Mogu li i ja to da budem? Mislim u sebi, ako nastavis ovako, bices sigurno. I tesko meni.

Dodjoh kuci. I kad je zaspao moj decak, posle 17 razlicitih igara i isto toliko prica za laku noc, dadoh se u razmisljanje o tome da li gresim, gde gresim i tako u krug.

Kod nas nema psovki, televizija ako radi iskljucivo je na decijem kanalu, idemo u pozoriste, biblioteku, stalno razgovaramo. Za pet godina, dete sam odvela u kafic dva puta, u igraonicu da se igra 0 puta (sem rodjendana)... Cuo je par pesama koje nisu decije, evo priznajem, malo Balasevica ( Oprosti mi Katrin mu je omiljena), R. Corbu ( i dan danas zna da se zaceri od smeha kad cuje Amsterdam i deo sa cipelu sam umazo g.......) i jos neke...

Kompjuter koristi samo kada ode kod bake, laptop nemamo, ja sam mu od bombonjere napravila nazovi laptop. On je bio odusevljen, sestra je htela u top da me stavi. I tako. Trudimo se da setamo, crtamo, plesemo, citamo,mastamo...

Ne znam, mozda se glupira jer misli da je to smesno. - govorim drugoj mami. Ma, ne brini... Proci ce. Ja sam odvela dete kod babe i dede sva ponosna jer je naucio neku lepu pesmu o jeseni. I puna kuca gostiju kod njih, ja teatralno najavim svog sina... A on na sve to poce nesto o nekoj babi sto visi na banderi i nema gace. Ako ga tad nisam istukla nikad necu. -rece ona.

Ma to su vam deca. Samo polako i strpljivo sa njima.- govori glas u mojoj glavi. I moje dete je stvarno divno i kulturno. Ima nekada male iskorake. Ali uci. I ja sa njim. E tako. A sad... U p.... m......., moram da idem, eno tata hoce da ga uci neku igricu, a on sav srecan vice ubicemo pilice. Jao, jao,jao!