Ko je Supermama?

Ustala, hranila, dva sata sinoć spavala. Beba se budila, pa joj pevala, sebi se smejala kad sam uhvatila svoj odraz u ogledalu. I frizuru rasčupanu. I podočnjake do poda.

Zaspala, probudila, previla, nahranila, zasmejavala, hladnu kafu popila. I krišom se čudila kad mi je pre dete poraslo.

Dva ručka skuvala, dok se beba budila, Pepu prase gledala, ko Tata prase se smejala i tri mašine uključila a kad je tata došao plan sam imala kako bi se skroz isključila ali beba me je prevarila pa sam ispočetka krenula.

I tako je beba rasla. Ustala, hranila, u vrtić vodila, na posao trčala. Prva smena, druga smena, nisam se ni sabrala, noć bi već padala, a mi smo pričali sve više i hodali i padali i igrali se. I ljubili svaki dan.

Beba je sve manje spavala, a ja sam se sve manje nadala da ću imati par minuta za sebe. Ali i to se promenilo. Beba je odrastala, veliki dečak postala. Ne spava više, ni dok padaju kiše, sad se igramo, učimo, trčimo i dalje ljubimo i malo više se ljutimo. Po rođendanima jurimo, na treninge žurimo, podočnjaci su ispod poda otišli a ni kosa bolja nije, a kafa se i dalje hladna pije.

Ma, bitno je da uživamo.

I kaže meni moje dete: Najbolja si mama na svetu. Supermama, moja mama. A ja se smeškam, il' plačem, i kažem hvala ti dušo najlepša moja, ali svaka je mama ko mama tvoja.

Obuci, presvuci, napravi, nahrani, kučiće glumi, po ceo dan pevaj, pa posle zevaj. Nauči, odglumi, pomozi, zavrni, 24 sata dovoljno nije. Na glavi dubi, stalno ne trubi,slušaj šta želi i kad priča i kad ćuti.

Objasni, pojasni, umiri, kada se sa drugarima posvađa pomiri, budi rame za plakanje i daska za skakanje, u budućnost u daljine, daj mu krila nek' se vine.

O kulturi, životinjama, o superherojima ga uči, i svemiru i o svetu, da se sutra ne iznenadi kad vidi neku Supermamu u letu.